Stránka:Slowanské národnj pjsně 2.djvu/150

Tato stránka nebyla zkontrolována


Pak kad prodıeš jedno selo i drugo,
Ti zagledaj sebi dušo u nıedra:
Kako s’ ona iztopila gruda snijega,
Onako se srdce moje topi za tobom.


23.

Děvojčice zlato materino!
Što mi tebe biju i karajiu?
Da ja znadem draga dušo moja,
Da mi tebe biju i karaju,
Sa mojega čestog’ dolazenıa;
Ja bi tebi česçe dolazio,
Ne bi li te majka odterala,
I mom bělom dvoru doterala.


24.

Měsec kara zvijezdu danicu:
„Gdıe si bila zvijezdo danice?
Gdıe si bila, gdıe si dangubila?
Dangubila tri bijela dana?“
Danica se němu odgovara:
„Ja sam bila, ja sam dangubila
Više běla grade Beograda,
Gledajuçi čuda velikoga,
Gdıe dijele braça očevinu,
Jakšiç Dmitar i Jakšiç Bogdane;
Lijepo se braça pogodiše,
Očevinu svoju poděliše: