Stránka:Slowanské národnj pjsně 2.djvu/128

Tato stránka nebyla zkontrolována


5.

Znaš li dušo kad si moja bila,
Na mom’ krilu grozne suze lila,
Suze lila, kroz plač govorila:
Bog ubio onu svaku drugu,
Koja drži věru u junaka;
Kako što je ono vedro nebo,
Časom vedro, a časom oblačno,
Onaka je věra u junaka.
Dok te lıubi: uzeçu te dušo;
Kad oblıubi: čekaj do jeseni.
Jesen prodıe i zima nastane,
A on s’ onda s drugom rozgovara.


6.

Lıubičice ja bi tebe brala,
Nemam draga kome bi te dala;
Ako bi te Lıubivoju dala,
Lıubivoj je panosite glave;
On nenosi cvetıa svakojaka,
Osim jednu ružu i karanfil.


7.

Oj děvojko, oj Milena!
Sědi meni kraj kolıena;
Ni mi ni smo divlıi lıudi;
I mi znamo gdi se lıubi:
Udovice medıu oke,
A děvojke medıu dojke.