Stránka:Slowanské národnj pjsně 2.djvu/172

Tato stránka nebyla zkontrolována


U ňoj bihu latinska gospoda.
Zakliňe îh starcse Radoslave
Nebom, zemljom, suncem i misecom,
Daga primu u ďemiju svoju,
Daga metnu u zemlju latinsku.
Latini su sarca milostiva,
Milostiva i Boga bojechia,
Primisce ga u ďemiju svoju,
Baciscc ga u zemlju latinsku.
Ode starac k Rímu bijelomu,
Oxeníse Rimkiňom dîvojkom,
Rimkiňa mu sina porodila,
Porodila mlada Petrimíra.
Kadali je dıite ponareslo,
Oxenise Rimkiňom gospojom,
Lîpo mu je csedo porodila
Pavlimíra kralja slovinskoga.


2. Asan Aginica.

ScTo se bjeLi u gori zelenoj?
Al’ su sniezi, al’ su labutove?
Da su sniezi, vech-bi okopnuli,
Labutove, vech-bi poletjeli;
Ni su sniezi, nit su labutove;
Nego scator Age Asan-age.
On boluje ranami ljutimi,
Oblazi ga mati i sestrica;
A ljubovca od stida nemogla.